Kako stati na kraj urinarnim infekcijama?

Infekcije mokraćnog sustava ili urinarne infekcije

Infekcije mokraćnog sustava najčešće se bakterijske infekcije, od kojih relativno često obolijeva velik broj žena. Mogu zahvatiti bilo koji dio mokraćnog puta, pa ih dijelimo na:

• infekcije donjih mokraćnih puteva (mokraćni mjehur, mokraćna cijev)
• gornjih mokraćnih puteva (bubreg, mokraćovod)

Žene češće obolijevaju od urinarnih infekcija zbog anatomske strukture mokraćne cijevi koja je kod žena kratka pa se infekcija lako prenosi do mokraćnog mjehura ili čak dalje do bubrega.  Oko 15% spolno aktivnih žena barem jednom godišnje oboli od upale mokraćnog mjehura, a gotovo dvije trećine će jednom u životu imati cistitis. Od te dvije trećine, njih 25% će patiti od ponavljajućih infekcija mokraćnog mjehura.

Više od 85% infekcija mokraćnog sustava uzrokovano je bakterijama iz crijeva ili rodnice oboljele osobe. To je najčešće Escherichia coli, zatim Staphylococcus saprophyticus, a u bitno manjem postotku Proteus mirabilis, Pseudomonas aeruginosa te Klebsiella spp.

Simptomi infekcije mokraćnog mjehura

Cistitis (infekcija mokraćnog mjehura) i uretritis (infekcija uretre) su najčešće infekcije mokraćnog sustava kod kojih zbog povećane koncentracije bakterija dolazi do upale.

Simptomi koji najčešće upućuju na infekciju donjih dijelova mokraćnog sustava mogu varirati od blagih, pa do vrlo jakih, naglih i neugodnih, a uključuju:

• učestalo mokrenje (polakizurija)
• bol i pečenje pri mokrenju (dizurija)
• neodgodiva potreba za mokrenjem
• mokrenje noću
• zamućeni urin
• neugodan miris urina
• prisutnost krvi u urinu
• bol u lumbalnom području

Problemi u liječenju infekcija mokraćnog mjehura

Usprkos ciljanoj i pogođenoj antibiotskoj terapiji, često dolazi do ponavljajućih urinarnih infekcija. To se događa jer bakterije postaju otporne na antibiotike, ili antibiotici uopće ne dopiru do bakterija koje se skrivaju na stijenkama mokraćnog mjehura u biofilmovima.

Ako ni nakon nekoliko kura antibioticima niste uspjeli izliječiti infekciju mokraćnog mjehura, vrijeme je da pokušate ciljanom terapijom biljnim pripravcima. No, neovisno o tome liječimo li urinarnu infekciju antibioticima ili biljnim pripravnica, važno je provoditi i opće mjere zaštite od urinoinfekcija:

Prevencija je najvažnija

• Unositi minimalno 8 čaša vode na dan. Na taj način provodi se bolje filtriranje patogenih bakterija mokrenjem.
• Često mokriti i ne zadržavati mokraću.
• Obavezno se pomokriti nakon spolnog odnosa, jer se bakterije često prenesu spolnim putem. (U tim slučajevima potrebno je liječiti oba partnera.)
• Ispravno provoditi higijenu brisanja i pranja, i to u smjeru prema debelom crijevu, a ne obrnuto – da bi se spriječio prijenos patogena sa sluznice debelog crijeva.

Što uzimati s antibioticima?

Uvijek kada su u pitanju infekcije bakterijama koje se “ne daju”, razmislite o uzimanju N-acetil cisteina (NAC-a).

Najveći problem kod tretiranja infekcija mokraćnog mjehura su upravo biofilmovi koje stvaraju bakterije, zbog kojih antibiotik, koliko god da je ciljan, ne dođe tamo gdje treba djelovati. Bakterije su sigurne u svojoj sluzavoj nastambi, a kad završimo s antibioticima, opet provire van i uzrokuju novu staru infekciju.

N-acetil cistein razgrađuje biofilmove, i time otvara put antibioticima (ili biljnim preparatima antibakterijskog djelovanja). NAC svakako sugeriramo uzimati uz prepisani antibiotik kako bi istom omogućili djelovanje.

Na biofilm djeluje i ekstrakt ploda brusnice, koji je ujedno i antiadheziv (sprječava hvatanje bakterije na stijenke mokraćnog mjehura).

NAC i ekstrakt ploda brusnice često se kombiniraju u dodacima prehrani za ciljano djelovanje na infekcije urinarnog trakta.

Bolje spriječiti, nego liječiti

Ako smo uspjeli izliječiti infekciju, želimo to stanje što dulje održati.

Tu nam pomažu dva preparata sličnog djelovanja – pogotovo ako je u pitanju infekcija E. Coli.

E. Coli se naime obožava hvatati za epitel urirarnog trakta. To njeno hvatanje mogu spriječiti d-manoza i kvalitetan ekstrakt brusnice. Postoje sojevi koji su rezistentni na d-manozu, ali srećom na njih djeluje ekstrakt brusnice.

Kada govorimo o brusnici, moramo razlikovati dva različata dijela brusnice: ekstrakt ploda koji je antiadheziv (sprječava prianjanje bakterije za epitel mokraćnog trakta) te list brusnice, koji je urinoantiseptik, o kojima ćemo kasnije govoriti.

Da bi preparat brusnice djelovao kao antiadheziv, mora biti bogat proantocijanidinom tipa A, i to točno određenom količinom, pa potražite standardizirane ekstrakte koji sadrže dnevnu dozu od najmanje 36 mg PAC-ova određenih BL-DMAC metodom.

Važno je napomenuti da je brusnica sigurna i tijekom trudnoće i dojenja.

Za sprječavanje ponovne infekcije koristimo i protuupalne i diuretske biljke: list breze, koprivu, zlatnicu… One se najčešće koriste nakon antibiotika ili biljnih urinoantiseptika, no neke od njih se mogu koristiti i tijekom same akutne inkekcije, kao dodatna kura.

Zlatnica se tako najčešće koristi uz urinoantiseptike kako bi se olakšali neugodni simptomi upale, a nakon završene kure urinoantisepticima se nastavlja koristiti još 2-4 tjedna.

List breze najčešće sugeriramo uzimati između infekcija, 2-3 puta godišnje, po 2-4 tjedna, kao prevenciju, slično kao i list koprive.

Urinoantiseptici – umjesto antibiotika

Najpoznatija biljka koja djeluje na bakterije uzročnike infekcija mokraćnog sustava je medvjetka (Arctostaphylos uva-ursi). Smatra se općim urinoantiseptikom, odnosno djeluje na većinu uroinfekata te ne pokazuje rezistenciju.

Bitna je učinkovita doza, a ona iznosi 400 do 800 mg aktivnih sastojaka na dan, tj. arbutina i metilarbutina, podijeljenih u dvije ili tri doze. Ako se uzima u čaju, dnevna doza jest oko 12 grama suhih listova medvjetke.

Njezinom djelovanju pomaže lužnata okolina, što se postiže primjerice sodom bikarbonom, 1/2 čajne žličice 2-3x na dan.

Vrijeme trajanja liječenja prema ESCOP-u je do 7 dana (prethodni stav ESCOP-a bio do 14 dana). Ako medvjetka ne pomogne u tom roku, smatra se da ne djeluje na konkretnu bakteriju uzročnika infekcije, te treba pokušati s drugim biljkama ili preparatima.

Medvjetka se ne koristi u trudnoći, tijekom dojenja te kod djece mlađe od 12 godina.

List brusnice i list borovnice su urinoantiseptici za ciljano djelovanje na E. Coli.

Uz njih najčešće posežemo za snažnim antibakterijskim eteričnim uljima, obavezno u kapsulama:

• mravinac (origano)
• klinčičevac

koja često kombiniramo s uljem crnog kima. S obzirom da je specifičan preparat sastavljen baš od navedenih ulja teško nabaviti (netko ga mora napraviti baš za vas jer ne postoji na tržištu), snalazimo se kombinacijom postojećih dodataka prehrani, primjerice:

• kapsule mravinca (origana)
• kapsule azeol AF (klinčičevac i druga eu)
• kapsule crnog kima

Trajanje ove terapije je 14-30 dana, ovisno o težini infekcije, nakon čega prelazimo 2-4 tjedna na gore spomenute diuretske biljke.

Lokalna primjena eteričnih ulja

Lokalno, na područje donjen abdomena, može se koristiti 10% otopina eteričnog ulja čajevca u nekom biljnom ulju, primjerice ricinusu, utrljavanjem ili kao oblog, 2-3 puta dnevno, do olakšavanja simptoma.

(10% = 10 ml čajevca + 90 ml biljnog ulja).

Ne zaboravimo imunitet

Nakon što završimo sa ciljanom kurom koja djeluje na uzročnika infekcije, treba misliti i o biljkama i nutrijentima koje pružaju podršku imunitetu, poput ehinacee, beta glukana ali i kvalitetnih probiotika.