Origano kao lijek – da, ali uz oprez!

Stavili smo u naslov origano, ali zapravo u ovom članku govorimo o eteričnom ulju mravinca.

Postoji preko 40 članova roda Origanum, a najpoznatiji su mažuran (Origanum majorana L.) te dvije vrste mravinca (Origanum vulgare L. i Origanum compactum L.). Ovim dvjema vrstama mravinca dodat ćemo i treću, zadnjih godina posebno popularnu među prodavačima magle, Origanum minutiflorum, odnosno divlji origano.

Tajna ljekovitosti ulja origana leži u fenolu karvakrolu

Prije više od stotinu godina René-Maurice Gattefossé, kojeg se smatra ocem moderne aromaterapije, uvidio je kako je eterično ulje mravinca bogato spojevima koji se zovu fenoli, prije svega karvakrolom i timolom.

Sintetski fenol danas smatramo opasnim, no u XIX stoljeću, kada je gangrena bila čest problem, koristio se za dezinfekciju rana. Sintetski fenol naime jednako djeluje protiv mikroorganizama kao i protiv naših vlastitih stanica, izazivajući iritaciju, oštećenje i odumiranje tkiva. Ovdje napominjemo da se sintetski fenol karvakrol dodaje u gotovo sve preparate ulja divljeg origana prisutnog na našem tržištu!

René-Maurice Gattefossé uvidio je kako su prirodni fenoli iz eteričnih ulja mravinca gotovo jednako učinkoviti protiv mikroorganizama poput sintetskog fenola, no bitno manje škodljivi za ljudski organizam. No, negdje u to doba pronađeni su prvi antibiotici, pa je upotreba eteričnih ulja poput mravinca polako pala u zaborav.

Kako je krajem dvadesetog stoljeća sve se dolazio do ozražaja problem rezistencije (otpornosti) mikroorganizama na antibiotike, opet se probudio interes za korištenjem eteričnih ulja.

Prednosti ulja origana nad antibioticima

Eterična ulja zadržavaju jaku antibakterijsku aktivnost čak i protiv tzv. višestruko rezistentnih mikroorganizama – onih otpornih na nekoliko grupa antibiotika.

Eterična ulja također ubijaju mikroorganizme gotovo ne dozvoljavajući razvoj rezistentnosti. Dodatno, za razliku od antibiotika djeluju i protiv patogenih gljivica, tako da se ne događaju disbalansi crijevne i urogenitalne flore čovjeka.

Kada koristiti ulje origana?

Eterično ulje mravinca koristi se kod:

• urinarnih bakterijskih infekcija
• dišnih virusnih i bakterijskih infekcija
• infekcija s Candidom
• HPV
• herpes infekcija
• infekcija uha grla i nosa
• akutnih i kroničnih sinusitisa
• Helicobacter pylori
• gljivičnih infekcija probavnog sustava
• bakterijskih infekcija probavnog sustava

Najvažnije – kako koristiti eterično ulje origana? Piti ili ne piti, pitanje je sad?

Već smo spomenuli da postoji više vrsta mravinca, a najrašireniji su Origanum vulgare, Origanum compactum te po najnovijim tržišnim trendovima, Origanum minutiflorum. Razlika među njima je uglavnom u udjelu fenola karvakrola, a najpopularnije ulje među laicima ali i prodavačima magle jest ulje divljeg mravinca zbog najvećeg udjela karvakrola. Međutim, tužna je činjenica da je u gotovo svim preparatima ulja divljeg origana na našem tržištu udio karvakrola povećan dodatkom sintetskog karvakrola, koji je štetan za naš organizam!

No, čak i da tome nije tako, ulja origana su upravo zbog bogatstva fenola (karvakrola i timola) izrazito iritativna i za kožu i za sluznicu, i nikakvo ih ne treba uzimati u čaši vode, soka, mlijeka, na šećeru, u žličici ulja i sl., kako se uobičajeno prepisuje od portala do portala. Laicima je teško napraviti i adekvatne kapsule s ovim moćnim uljima – jer one trebaju biti gastrorezistentne.

Kako onda uzimati ulje origana?

Eterično ulje mravinca ili origana (običnog, kompaktnog ili divljeg) sugerira se uzimati isključvo u posebnim kapsulama – oleokapsulama.

Razlike u udjelu karvakrola između nekoliko vrsta mravinca nisu toliko značajne da biste inzistirali upravo na divljem origanu (dodatno, ni jedan preparat divljeg origana na našem tržištu nije registriran kao dodatak prehrani i s pravom dolazi uz upozorenje da nije za oralnu upotrebu).

Kapsule s bilo kojom vrstom origana (mravinca), a na našem tržištu su prisutne s vrstama Origanum vulgare i Origanum compactum, biti će dovoljno učinkovite ako ih se uzima u adekvatnoj dozi.

Eterično ulje mravinca uobičajeno se koristi u dozi od 75 go 225 mg, dva do tri puta dnevno, ovisno o indikaciji, a trajanje terapije je između 5 dana za blaže infekcije i do tri tjedna za teže infekcije.

Ulje origana dobro je kombinirati s N-acetil cisteinom kod teže iskorjenjujućih bakterijskih infekcija poput E. coli, H. pylori i sl.

Uzimati ga redovito za jačanje imuniteta nema nekog smisla: ako nemate neku infekciju koju treba liječiti, za imunitet se radije poslužite biljkama poput ehinacee, ciljanim probioticima ili arabinogalaktanom.

Inhalacija

Eterična ulja origana su iritativna, stoga se ne sugeriraju koristiti ni u inhalaciji.

Eventualno što je razumno jest razrijediti ih s drugim eteričnim uljima, npr

• 1-5 kap mravinca
• 50-100 kapi blažih eteričnih ulja pogodnih za dišni sustav (ravensara, čajevac, eukaliptusi…)

te takvu mješavinu uz oprez koristiti za inhalaciju kod bakterijskih infekcija gornjeg dišnog sustava.

Eterična ulja origana ne sugeriramo koristiti u inhalacijama kod djece.

Kako inhalirati eterična ulja pisali smo u članku: Inhalacija eteričnim uljima.

Dermalna primjena ulja origana

Mravinac se zbog svoje iritativnosti sugerira dermalno koristiti u vrlo niskom dozama, 0,5-1%, u mješavinama za terapiju kožnih gljivičnih oboljenja te čireva i drugih kožnih bakterijskih infekcija.

Nikako se ne smije koristiti nerazrijeđen, niti u visokim koncentracijama.