Eterična ili esencijalna ulja su smjese hlapivih, biološki aktivnih spojeva dobivenih iz biljnog materijala najčešće destilacijom, a rjeđe i tiještenjem (usplođe citrusa).
Iako ih nazivamo uljima, njihova molekularna struktura i konzistencija je vrlo različita od biljnih ulja na koja smo se navikli.
Eterična ulja su nemasne, hlapive tekućine iznimno kompleksnog sastava. To su tvari koje imaju po čak i nekoliko stotina sastavnica.
Da bi eterična ulja osim lijepog mirisa imala terapijsko, psihoemotivno i energetsko djelovanje potrebno je da budu prirodna i kvalitetna.
Na tržištu su nažalost prisutna ulja sumnjive kvalitete pa pri kupovini treba biti vrlo oprezan, a smjernice za prepoznavanje kvalitetnih eteričnih ulja pronađite u članku: Kako prepoznati kvalitetna eterična ulja?
Kako se dobivaju eterična ulja?
Da bi se ekstrakti biljaka mogli nazvati eteričnim uljima, moraju se dobiti na jedan od ovih načina:
- destilacijom (velika većina eteričnih ulja)
- tiještenjem (ulja usplođa citrusa)
- direktnim zagrijavanjem biljne mase bez destilacije (rijedak način dobivanja)
Ostali ekstrakti dobiveni drugim načinima ne nazivaju se eteričnim uljima.
Konkreti nastaju ekstrakcijom mirisnih komponenti iz svježih ili sušenih biljaka pomoću nekog organskog otapala. Ukoliko se ekstrakcija radi iz biljnih smola onda se tako dobiveni produkt ekstrakcije naziva rezinoid. Ako se konkret ili rezinoid podvrgnu daljnjoj ekstrakciji alkoholom etanolom dobiva se tzv. apsolut.
Sintetske ili prirodne smjese ili mješavine mirisa s prirodnim eteričnim uljima ne smiju se nazivati eteričnim uljima, već samo mirisima (INCI: fragrance). Postoje i potpuno prirodni mirisi koji se koriste u prirodnoj kozmetici, no oni se ne koriste u aromaterapiji: njih nećete stavljati u difuzere, aroma-lampice, inhalirati ili koristiti u aroma-masaži.
Destilacija
Neovisno o vrstama destilacije (vodeno-parna destilacija, parna destilacija, destilacija pod sniženim pritiskom), uređaji za destilaciju se sastoje od:
- dijela s vodom u kojem će se voda grijati dok se ne oslobodi para
- dijela s biljnim materijalom kroz koji će prolaziti para
- dijela u kojem će se vodena para i eterično ulje hladiti i prelaziti nazad u tekući oblik (kondenzirati). Osim eteričnog ulja, nastaje i vodeni sloj zasićen eteričnim uljem, odnosno hidrolat ili cvjetna vodica.
Destilacija je sve samo ne jednostavna. Svaka biljka se destilira na drugačiji način. Neke se destiliraju sveže, neke usitnjenje, neke suhe i usitnjene… Tu je i tvrdoća/mekoća vode, temperatura, trajanje destilacije, tlak… Tko želi znati više, ima odličan tekst genijalnog Stribora o tome.
Hladno tiještenje
Hladno tiještenje je postupak kojim se dobivaju eterična ulja iz usplođa (kore) citrusa.
Sitnim iglicama usplođe se izbuši, a zatim se podvrgava tiještenju.
Tako dobivena ulja neki aromaterapeuti nazivaju esencijama kako bi ih razlikovali od eteričnih ulja dobivenih destilacijom.
Ona nisu potpuno hlapiva kao ulja dobivena destilacijom vodenom parom, pa ostavljaju mrlje na mjestu gdje kapnu nakon što hlapivi dio ishlapi.
Kako djeluju eterična ulja?
Jedno eterično ulje sadrži na stotine kemijskih spojeva, stoga djelovanje eteričnih ulja na ljudski organizam još uvijek nije u potpunosti razjašnjeno.
Zna se da kemijske sastavnice eteričnih ulja farmakološki djeluju na tkiva i organe, te hormonski i živčani sustav.
Eterična ulja svojim mirisom djeluju i na raspoloženje i emocije – putem receptora u nosu informacija koju nosi miris direktno odlazi u mozak, a postoji još i skriveno feromonsko djelovanje.
Također, svako ulje ima svoju energiju, kojom možemo djelovati na ljudsko energetsko polje.
Upravo zbog te sposobnosti djelovanja na nekoliko različitih nivoa istovremeno, eterična ulja idealno služe holističkom pristupu čovjeku i njegovim potrebama. Holistički pristup pokušava dovesti u ravnotežu sve aspekte osobnosti i time djelovati na očuvanje zdravlja pojedinca.
Više o načinima djelovanja eteričnih ulja sjajno je ispričao Stribor.
Kako koristiti eterična ulja?
Eterična ulja se koriste na različite načine: inhalacijski, dermalno, oralno, vaginalno i rektalno… Koriste se u kupkama, kozmetici, kuhanju…
Kod nas je do prije desetak godina, zbog prevladavajuće engleske verzije aromaterapije, bila najzastupljenija metoda dermalne primjene putem aromamasaže, te putem aroma lampica, a na sam spomen ostalih načina primjene dizala se buka i radila hajka kao nekoć na vještice.
Nakon nekoliko godina prisustva znanstveno utemeljene aromaterapije, gdje smo se upoznali s inhalacijama, difuzerima, aroma-kozmetikom te oralnom, vaginalnom i rektalnom primjenom (ova tri načina smo ostavljali stručnjacima), opet se događa banalizacija i degradacija aromaterapije.
Eterična ulja i koža
Eterična ulja zbog malih molekula i lipofilnosti kroz kožu veoma brzo ulaze u organizam, stoga se gotovo nikad ne koriste nerazrijeđena.
Da bismo smanjili brzinu ulaska, eterična ulja na kožu nanosimo razrijeđena u biljnim uljima. Biljna ulja su masna ulja, kao npr. bademovo ulje, maslinovo ulje, avokadovo ulje i sl.
Time postižemo nekoliko ciljeva: smanjujemo eventualna oštećenja kože do kojih može doći zbog nanošenja čistog eteričnog ulja na istu, spriječavamo nagli ulazak eteričnog ulja u organizam (neka ulja sadrže toksične sastavnice, i zbog naglog ulaska u organizam mogu izazvati neugodne nuspojave).
Također, sporija apsorpcija omogućava duže prisustvo terapijskih sastavnica u krvi, ili na ciljanom tkivu.
Više o različitim načinima vanjske primjene biti će riječi u drugim člancima, a u ovom ćemo se prije svega baviti inhalacijom.
Inhalacija eteričnim uljima
Inhalacije prvenstveno pomažu kod respiratornih tegoba, prehlade, gripe, upale sinusa, no udisanje eteričnih ulja preporuča se i kod tjeskobe, depresije, pms-a, za bolju koncentraciju i pamćenje, za umirenje, bolje spavanje…
Diretne inhalacije ipak izbjegavamo kod ljudi sklonih spazmima bronha, kao što je kod astme, te kod novorođenčadi. Dodatan oprez potreban je kod kronične opstruktivne bolesti pluća te kod jakih akutnih upala gdje je ponekad bolje izbjeći inhalaciju kako ne bismo dodatno iritirali sluznicu. U tim slučajevima eterična ulja koristimo dermalno.
Eteričnim uljima možemo se inhalirati na nekoliko načina.
Suha inhalacija
Nakapajte 2-3 kapi eteričnog ulja na maramicu i udahnite ili par kapi uljne mješavine (eterična ulja u biljnom ulju) nakapajte među dlanove, protrljajte i udahnite.
Ova vrsta inhalacije korisna je kod tegoba dišnog sustava (ravensara, niauli cineol, eukaliptus radiata i globulus), glavobolje i migrene, nesanice (lavanda, mandarina), mučnine (đumir ili limun), anksioznosti (bergamot, limun), depresije (bergamot, citrusi općenito), stresa, za poboljšanje koncentracije i pamćenja (ružmarin cineol, limun) te PMS-a i slično.
Inhalacija eteričnih ulja vodenom parom
Na pola litre vruće vode kapnite 1-2 kapi eteričnog ulja, udišite paru oko jednu minutu, zatim kapnite još 1-2 kapi pa udišite sljedeću minutu, i tako dok ne kapnete 5-15 kapi, ne duže od 10 minuta.
Ponovite 2-3 puta dnevno tijekom kraćeg razdoblja.
Zašto eterična ulja dodajemo kap po kap?
Ukoliko bismo cijelu količinu dodali odmah, riskirali bismo naglo oslobađanje velike količine eteričnog ulja te nadražaj očiju.
Pri ovakvoj načinu inhalacije nema potrebe glavu prekrivati ručnikom, a uglavnom se koristi kod tegoba dišnog sustava.
Direktna inhalacija eteričnih ulja inhalatorima i difuzerima
Inhalatori
U spremnik s fiziološkom otopinom kapne se jedna do tri kapi eteričnog ulja, te se inhalira kroz 5-10 minuta, 2-3x dnevno.
Nebulizatori (klasični difuzeri)
U nebulizator (difuzer u koji ide samo eterično ulje bez prisustva vode) stavite 1-2 ml eteričnog ulja. Uključite difuzer (nebulizator) i izlaz difuzera postavite na cca 10 cm udaljenosti od nosa. Inhalirajte oko 5 minuta, 2-3 puta na dan.
Ultrazvučni difuzeri
Na sličan način možete se inhalirati i eteričnim uljima dodanima u ultrazvučni difuzer. U difuzer dodajte vrlo malo vode, cca 20-40 ml, dodajte 20-30 kapi eteričnog ulja, difuzer uključite, te udišite maglicu – mješavinu vode i eteričnog ulja – desetak minuta. Nakon toga u difuzer stavite ostatak vode do maksimuma te ga ostavite da radi u prostoriji u kojoj boravite te nastavite s indirektnom inhalacijom.
Indirektna inhalacija – aromalampice i difuzeri za eterična ulja
Aromalampice
Nakapajte na vodu u lampici sveukupno oko 12 kapi eteričnih ulja.
Aromalampica treba biti dovoljno velika kako voda ne bi isparila prije nego lučica dogori. Osim toga, zatvorene lampice se prije ugriju nego one otvorene na kojima je posudica s vodom na tankim držačima, pa se u njima dio topline gubi u okolnom prostoru.
S obzirom da se u aromalampicama eterična ulja zagrijavaju te se ulja razgrađuju i frakcioniraju, ona nisu najbolji način za korištenje eteričnih ulja u prostoru. Naime, na takav način u zraku nikad nemamo raspršeno eterično ulje u svom cjelovitom sastavu, pa je i terapeutsko djelovanje upitno. Tu je naravno i drugi problem – teško je postići dovoljnu koncentraciju eteričnog ulja u prostoru.
Difuzeri za eterična ulja
Osim aromalampice mogu se koristiti i difuzeri za eterična ulja. Njihova je prednost što se ulja ne griju već se hladna i nepromijenjena raspršuju u prostor, te se postiže veća koncentracija ulja u prostoru.
U klasični difuzer ili nebulizator u spremnik se ulije nekoliko mililitara eteričnog ulja, te se difuzer se uključi. Prostorija se ispuni mirisom do one mjere koja vam odgovara (obično se potroši 0,5-1 mL eteričnog ulja), te se difuzer isključi. Klasični difuzeri “troše” dosta eteričnog ulja te se i uključuju po nekoliko minuta, nekoliko puta dnevno. Nema smisla da rade cijeli dan jer ćete dnevno trošiti i nekoliko bočica eteričnog ulja na taj način.
Kod ultrazvučnih difuzera eterična ulja se miješaju s vodom i dodaje ih uobičajeno 10-30 kapi (ili prema uputi proizvođača). Oni mogu raditi satima, no postižu manju koncentraciju eteričnih ulja u zraku od klasičnog tipa. To možete uzeti i kao prednost, jer ih bez brige možete ostaviti da rade, pa i cijelu noć u dječjoj sobi. Ukoliko želite postići veću koncetraciju eteričnih ulja, jednostavno stavite više kapi te postupak ponavljajte svakih sat-dva.
Indirektne inhalacije praktički nemaju ograničenja, osim što se s oprezom koriste kod astme, te se izbjegavaju kod novorođenčadi.
Novorođenčad ima osjetljiv dišni sustav, te je najbolje izbjegavati boravak u prostorima gdje se koristi difuzer. Ukoliko želimo “pročistiti” zrak odnosno djelovati na viruse i bakterije, difuzer možemo uključiti da se zrak zasiti eteričnim uljima, potom prostoriju prozračiti, nakon čega će biti pogodna za boravak novorođenčadi.
Koja eterična ulja koristiti za inhalaciju kod tegoba dišnog sustava?
Za klasične tegobe dišnog sustava te “dezinfekciju” zraka načešće koristimo eterična ulja koja djeluju na patogene viruse i bakterije u samom zraku te olakšavaju iskašljavanje: ravensaru, eukaliptus globulus i eukaliptus radita, niauli cineol, mirtu cineol, saro, čajevac, ho ulje, bijeli bor, sibirsku jelu, tamjanovce, čempres…
Kod odraslih praktički nema ograničenja (osim kod astme, KOPB-a, jakih akutnih upala, jakih bronhitičnih napadaja), a kod djece biramo blaža ulja. Kod najmanjih ulja izbora su sibirska jela i bijeli bor, a već od nekoliko mjeseci možemo uključiti i mirtu cineol, ravensaru, kajeput, eukaliptus radiatu.
Ovim uljima se često dodaju citrusna eterična ulja poput limuna i grejpa, koja ne samo da lijepo mirišu, već također djeluju antibakterijski i antivirusno.
U difuzerima treba izbjegavati, ili ih koristiti u nižem postotku u mješavini, eterična ulja poput mravinca (origana), cimetovca kore, timijana timola i sl., zbog potencijalnog iritativnog djelovanja na dišni sustav.
Više o eteričnim uljima za dišne tegobe: Najbolja eterična ulja kod gripe i prehlade
Ostale tegobe
Za koncentraciju i pamćenje izvrsni su ružmarin kemotip cineol, limun i paprena metvica.
Kod tjeskobe i depresije koristimo limun, bergamot, mandarinu, slatku naranču, neroli, petitgrain, vetiver, ylang-ylang, lavandu, tamjanovce, muškatnu kadulju, rimsku kamilicu…
Kod nesanice najčešće koristimo lavandu i mandarinu, a mandarina je odličan izbor i za raspršivanje u dječjim sobama.
Terra Organica tim
